Oliver Dragojević: Vagabundo

Kao brod što traži luku

Dugo već na svoju ruku

Moje srce svijetom luta

I svi oni što me znaju

Kratko u mom oku traju

Kao svijetlo pored puta.

Neke tajne slutim plime,

Brod se valja i ja s njime -

Premda vrijeme mrežu plete

Čini mi se još sam dijete

I ne žalim ni za čime.

Vagabundo, vagabundo

Skitaj dalje, srce ludo!

Vagabundo, vagabundo

Nek' još traje vrijeme burno!

Skitaj dalje do kraja

Dok nosi te dah,

Isti život nas spaja,

I vjetar i prah!

Vagabundo, vagabundo

Samo skitaj, srce ludo!

Život što u meni kuca

Pun je nekog čudnog sunca,

Pun je neba, pun je ptica.

Nek' me baca, nek' me lomi,

Nek' me vara al' nek zvoni

Glasom svojih tajnih žica.

I zar može da nas mijenja

Sjaj u oku onih žena,

Što se muti i što ode

Kao magla iznad vode

Jer dok trepneš već ga nema.

Vinko Kalinić