Domaćin je ognjem rastjerana zima,
Versima haruacchim Marula i družbe,
Džore, Marin, Dživo od iste su službe
– O, sretan je jezik što ih takve ima!
Sve što sklad je svijeta tim se glasom rubi,
Korabljica morske utvrđuje pute;
Hanibal i Petar istu vjeru ćute
– O, sretan je jezik što ih slovom ljubi!
K istoj luci jedra Kačićeva stižu,
Zoranić i Botić sred istog su plova
– O, sretan je jezik što mu slavu nižu!
Sve od glagoljaša zemljom hode oni
Što jezikom svijetlim ispuniše slova
– O, sretan je jezik što u njima zvoni!
Pedesetogodišnja pjesma, Zagreb, 1996.
0 comments:
Objavi komentar