Eto kako glupo završi ta stvar sa
Urotom, izgnanstvom! Veliko i Malo
Vijeće još zasjeda, al’ kome je stalo
Urediti posle, moj Marino Darsa?
Kako je sve prazno s ovog kraja mora!
Stare kiše liju, vlažna je laguna;
Sol izjeda vrijeme i glava nam puna
Balkanskih strahota, trajnih rogobora.
Spavaj, Vidra, spavaj… Tko izmiješa kosti
Nek nam nije važno, samo nek se sniva.
Nahvao i nazbilj, puk stari i prosti,
Neka se veseli i smijehom pokriva.
Fate largo, sjene, nek spokojno drijema
Gospar naš što maska od mulja ga skriva.
Taj san na sve čeka, drugoga nam nema.
Venecija, San Zanipolo, 3. rujna 2005.
0 comments:
Objavi komentar