Jedno lice iz ulice
one iste, kojom prošli su
Jonije, Artemida i svi
isejski junaci
njihove lijepe žene
djeca
i koze
jedno lice iz ulice
one čiste, kojom otišli su
svi koji su ikad
bili na Visu
s uzdahom u oku, s čežnjom u grlu
s pogledom punim sjete
jedno lice iz ulice
one bistre, kojom dolazimo
i odlazimo, što smo
vječito na putu, i mi
pa zastanemo na trenutak
zatečeni pred spoznajom
kako nas godine hvataju
za rukav
i nogavicu
dok nas bura štipa
za nos
ili jugo vije
našom vlastitom grivicom
a mi je uvijek iznova
uporno vraćamo na mjesto
u želji da ostanemo mladi
i lijepi
jedno lice iz ulice
pomoli se kao sunce
zabljesne,
i proleti
poput ptice
pjevice
što isitom
i plače
i cvrkuće
jesi vidija, čoviče
snovi stvarno postoje
0 comments:
Objavi komentar