Zla krv

Vinko Kalinić 18:43:00 0 comments Moje pjesme

Zašto je čovjek rođen
na to pitanje svatko bi sebi
odgovor morao dati sam, jer
strašna je i sama pomisao
da bi ovaj, ionako kratak
život, netko - bilo tko -
bio dužan položiti na oltar
nekom, koga je izdala i
vlastita mašta.

Ali, eto, s ljudima se
događa svašta. Iz čiste
ljubomore, od kad je
Kain ubio Abela, ta
zla krv u nama, ruje
kao crv, i truje
misli, želje, snove
i sam život ljudi.

I uvijek se netko budi,
po svojoj praznini
drugima da sudi. S kamenom,
mačem ili križem u ruci,
spreman da ubije, da zatre,
sve što ni sam ne razumije.

Te mumije, stvore svoju
sliku svijeta, uvjerene
da će sačuvati od raspadanja
ono čega nema, prezirući
pri tom svaki drhtaj,
u beskraju svoje raskoši
uvijek iznova, neomeđiv,
život što ga rađa.

U suludom tom htjenju,
hoteć zaustaviti zemlju
i njeno okretanje,
panično pričaju nam
o iskonu, o ljubavi, o Bogu,
ne videći, iz svog blata
ni vlastitu da ne mogu
izvući svoju nogu.

I tako, vjerujuć da lete,
oko tuđih snova zuje.
- Zuje k`o muhe.

Nitkovi. I protuhe.

Vinko Kalinić

(Foto: Pogled na Hrvatsku iz svemira - Veni Žitko)