Kršćanska ljubav



Ali ja se sjećam kršćana!
Bili su to obični i dragi ljudi.

Recimo, teta Kate, koja je svakog jutra
išla po kruh i usput obavezno svraćala
u obližnju ulicu, kako bi ostavila u prozor
litru mlijeka i još ponešto (kekse, čokoladu,
jogurt ili puding...) starici, koja uopće
nije bila dobra - svih je ogovarala,
o svakom je imala nešto ružno reći,
ukrala bi sve što bi našla - ali je
bila siromašna, prljava, često i gladna.
Sve je to znala teta Kate, o kojoj je ova
također govorila svašta. Nije to smetalo
duboko intimnoj i postojanoj vjeri,
koja nas od davnina uči da su ljudi
slabi i grešni, a dobrota kao i ludost,
rijetkost izabranih. I vjerovala je
teta Kate. Da nitko ne vidi, okrenula
bi se za sobom i produžila dalje,
u svoj život. Radila je to godinama.

Teta Katu nam u školi nitko nikada
nije spomenuo. Naprotiv, učili su nas
da je važno samo znanje, a vjerovanja,
kao i bajke, da nisu dostojna osviještenih
i razumnih ljudi. I meni je bilo nerazumno
nositi nekom puding i mlijeko, a taj netko
čim se okreneš na tebe pljune.

Ipak, i danas kad bi me netko tražio
da nacrtam lice čistoj ljudskoj dobroti
ja bi nacrtao teta Katu. Nikako fratra
koji se zavjetvao Kristu na ljubav i siromaštvo
a došao je na rivu, u najnovijem modelu
BMW-a, s kamenom u ruci gađati pedere.

Vinko Kalinić