Nitko ne može odnijeti sve



Ni vjetrovi, ni oluje
ni bolest, ni ratovi
ni glad, ni odlasci
ni vrijeme koje grize
strašnije no i jedan zub
nitko, nitko ne može
odnijeti sve

ni kiše ne mogu oprati
baš svaki trag

pa i sjećanja kad izblijede
uvijek ostane nešto

u dnu čaše
u ritmu srca
na licu kamena
pod korom zemlje
na dnu mora

nestalo davno
opet bude dio nas

- kako ne!
nečeg dragog prisjeti se svak

čak i pred onim
spomena što vrijedno nije
odmahnuti ćeš rukom
- daj, molim te!

i kad nestanu ljudi
pa i čitavo neko vrijeme
svemir pamti mjesto nas

zadubiš se u dubine,
u visine podigneš li pogled,
okreni se bilo gdje

osjećaš li

koliko je to
s v e

Vinko Kalinić