Na današnji dan, 5. srpnja 1891., u Vrgorcu rođen je Tin Ujević.
A sinoć je iznenada s ovoga svijeta otišla jedna draga Kanađanka, koja je došla ovamo i zaljubila se u Hrvatsku, te tu ostala živjeti. Svirala je harfu. Sreli smo se samo jednom, na jednoj divnoj večeri, a pamtit ćemo te Jennifer dok i mi ne otputujemo.
Not goodbye, but a new meeting, a good woman!
Takvi su to ljudi
Takvi su to ljudi
sasvim obični i mali
a vječnost se kroz njih smije
kao da nam se ruga
sretneš ih negdje, pitaj Boga kako
a odneseš ih da budu uvijek tu
nepoznati, a sasvim tvoji
i kad nisu, da budu razlog
i tvojoj tuzi i tvojoj sreći
ne znaš ni tko im je otac
ni tko im je mati
ni u kojem su gradu rođeni
ni kojem se Bogu klanjaju
lišen svakog sjećanja
i pamćenja
poneseš ih čisto
kao što se nosi
miris šume
ili mora
i nosiš ih tako
u sebi
sa sobom
za sobom
kao vlastitu sjenu
o njihova lica krešeš
i svoja jutra
i svoje noći
paleći im sjene
kao što se pale šibice
da razgoriš žeravicu
svog unutarnjeg bića
i kad ih utrneš
i zaboraviš posve
kao što se zaboravljaju
sporedne i nevažne stvari
- tko zna kako
tko zna otkud -
oni se sami vrate
opet se rode
dogode se
bez ikakvog povoda
bez ikakvog razloga
bez ikakvog cilja
takvi su to ljudi
sasvim obični i mali
bez njih nikada ne bi znali
ni što je veliko
ni što je lijepo
ni što je tuđe
ni što je naše
samo se pojave
da budu tu
da hodaju pored tebe
da ne zaboravimo
kako smo i mi
ljudi
Vinko Kalinić
Takvi su to ljudi
sasvim obični i mali
a vječnost se kroz njih smije
kao da nam se ruga
sretneš ih negdje, pitaj Boga kako
a odneseš ih da budu uvijek tu
nepoznati, a sasvim tvoji
i kad nisu, da budu razlog
i tvojoj tuzi i tvojoj sreći
ne znaš ni tko im je otac
ni tko im je mati
ni u kojem su gradu rođeni
ni kojem se Bogu klanjaju
lišen svakog sjećanja
i pamćenja
poneseš ih čisto
kao što se nosi
miris šume
ili mora
i nosiš ih tako
u sebi
sa sobom
za sobom
kao vlastitu sjenu
o njihova lica krešeš
i svoja jutra
i svoje noći
paleći im sjene
kao što se pale šibice
da razgoriš žeravicu
svog unutarnjeg bića
i kad ih utrneš
i zaboraviš posve
kao što se zaboravljaju
sporedne i nevažne stvari
- tko zna kako
tko zna otkud -
oni se sami vrate
opet se rode
dogode se
bez ikakvog povoda
bez ikakvog razloga
bez ikakvog cilja
takvi su to ljudi
sasvim obični i mali
bez njih nikada ne bi znali
ni što je veliko
ni što je lijepo
ni što je tuđe
ni što je naše
samo se pojave
da budu tu
da hodaju pored tebe
da ne zaboravimo
kako smo i mi
ljudi
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar