Pred
mnogo vremena boje su sudjelovale u strašnoj svađi. Svaka se boja
proglašavala apsolutno najboljom, najvažnijom,najpotrebnijom , najdražom...
ZELENA tako reče: "Jasno, ja sam najbitnija. Ja sam simbol života i
nade. Izabrana sam od trave, od drveća, bez mene bi i životinje uginule,
pogledajte oko sebe prema prostranstvima šuma i livada, vidjet ćete da
da me ima najviše..."
PLAVA je prekine i
kaže: "Ti misliš samo na zemlju, a ne uzimaš u obzir nebo i more. Voda
je izvor života i dolazi nam iz nebeskih oblaka sve do morskih dubina.
Plavetnilo neba daje nam prostor, mir i vedrinu. Bez mene vi ostale boje
ne biste bile ništa..."
ŽUTA tada dobaci: "Vi ste sve tako
ozbiljne boje. Ja donosim osmijeh, veselje i toplinu svijetu. Sunce je
žuto, mjesec je žut, zvijezde su žute. Kada procvjetaju suncokreti kao
da se cijeli svijet smije. Znajte da bez mene ne bi bilo radosti..."
Tada se probije i NARANČASTA: "Ja sam boja zdravlja i snage. Možda sam
malo oskudna, nema me tako puno i baš sam zato dragocjena jer služim
potrebama ljudskog života. Nosim u sebi najvažnije vitamine, ako samo
pomislite na mrkvicu ili na naranče. Nisam prisutna cijelo vrijeme, ali
kada ispunim nebo u zoru i u suton, moja je ljepota toliko dojmljiva da
nitko više ni ne pomisli ni na jednu od vas..."
Malo podalje
CRVENA poviče: "Kraljica sam među vama. Ja sam boja krvi, a krv je
život. Boja sam opasnoti i hrabrosti. Spremna sam boriti se, ja palim
vatru u krvi i bez mene bi zemlja bila pusta kao i mjesesc. Ja sam boja
strasti, ljubavi, crvene su ruže i makovi..."
Podigne se GRIMIZ
u svoj svojoj veličini, bio je visok i govorio je zvonkim glasom: "Ja
sam boja vladajućih i moći. Kraljevi i vođe uvijek su mene birali jer ja
sam simbol vlasti i mudrosti. Ljudi ne pitaju kada sam ja u blizini...
samo slušaju i služe."
Na kraju INDIGO vrlo mirno, ali jasno
progovori: "Pomislite samo na mene, ja sam boja tišine i vi me teško
primjećujete, ali bez mene svi biste bili površni. Ja predstavljam misao
i beskonačne dubine. Vi me svi trebate da biste odvagnuli i
suprotstavili stvari, za molitvu i za pokretanje mira..."
I tako su boje nastavile raspravu u uvjerenju da je svaka važnija i superiornija od ostalih, svađajući se, na kraju i ne primjećujući da su počele gubiti svoje pravo značenje. Odjednom munja zapara nebom i začuje se zaglušujući zvuk. Grom i silovit pljusak prestrašili su ih do te mjere da su se boje stisle jedan uz drugu kako bi si pružile zaštitu.
Začule su boje tada KIŠU kako im se obraća: "Vi glupe boje svađate se
međusobno u želji da dominirate nad drugima. Zar ne znate da je svaka od
vas stvorena za određeni zadatak, jedinstven i različit od drugih.
Držite se za ruku i dođite sa mnom."
KIŠA nastavi: "Od sada kad
god bude kišilo svaka od vas protegnut će se nebom i stvorit ćete tako
veličanstveni luk boja koji će vas podsjetiti da morate živjeti zajedno i
u miru."
DUGA je znak nade i mira za bolje sutra. I tako kada
god jedna lijepa kiša umije lice svijeta, a duga se pojavi na nebeskom
svodu sjetimo se cijeniti i poštivati jedni druge.
0 comments:
Objavi komentar