O ljubavi, i kad je nema



Ovako ću ti reći, dragi moj
što mjesto tebe raste fikus
u tvojoj nutrini, iz posude tvog ega
i razlistava se kroz tvoje lice
oči, uši, usta, ruke, kroz sve
tvoje geste, misli, i od tebe
čini taknu i prozirnu sjenku
što drhti u sjeni njegove sjene
- žao mi je, suosjećam s tobom

i što više raste, što se više k nebu
penje to tvoje zamračeno svjetlo
moja sućut je iskrenija i veća

jer ti, dragi moj, što se grčiš
u korijenu svoga straha
i umireš svakodnevno
da bi jedan privid bio živ,
nikada nećeš znati
koliko mogu biti lijepe bore
na čelu poraženih,
ni koliko se veličine
može zbiti u figuri
poniženih

tko će ti reći, i kako
koliko čovjek u drugome
može biti živ, i drugi
u tebi

i kako ništa drugo nema
nekog osobitog smisla
kad dogodi se,
a događa se često,
pod ovim praznim nebom
kad stojim ja
gdje trebao
stajati bi ti

Vinko Kalinić