Sreo sam ih mnogo puta, imali su sve
što čovjek poželjeti može, a opet
bili su duboko nesretni.
Iz početka pitao bi ih:
pa što vam je ljudi?
Neki su uspijevali svašta reći
o svojoj boli. Drugi nisu
znali čak ni to.
Kasnije, i bez riječi,
susretali smo se -
na granici stida
i prisni od tuge daleke,
jedni pored drugih
prolazili smo
kao što prolazi sve.
Takav je život ljudi!
I prije no što stignu
sve do nakraj svijeta,
znaju: neka vrata se
nikad otvoriti
neće.
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar