Zaustavila je pogled na me,
to vidim - promatra me znalački i vješto,
ali što ona vidi, to ne znam:
kakvo li samo mjesto zauzimam
u njenom mačjem životu?
- Nisi opasan, znam te! - kao da mi
želi reći, tako je namjestila tijelo.
Nezainteresirana odveć, sveudilj
ko u svojoj kući ležeći na suncu,
ni šapom maknula nije, tek podigla je
glavu i načulila uši. - Za svaki slučaj!
(Za razliku od ljudi, mačke su uvijek spremne,
na svakojaka iznenađenja!)
Da joj priđem, nema smisla -
osjećam, narušio bih poredak
u blaženstvu ovog zimskog dana,
nevidljiv što čini
sa svemirom da bude sve u redu.
A možda se i ona pita:
tko li tebe dozva na ovom mjestu,
u ovaj trenutak? I otkud ti samo pomisao
da bi se mačke mijenjale za život ljudi?
Misli su strašne! - Doista, to
može otkriti svatko, oči u oči, tko se
makar i jednom susreo s njima,
u svojoj glavi.
Čuh, jedna od njih,
zamjauka: produži, čovječe!
Ne budali.
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar