...

10:46:00 0 comments



Ne treba mi naslov
ni tijelo pjesme
da pjesma budedovoljan je samo tvoj glas
što razlijeva se u mojoj glavi
i onda kad si miljama daleko
i kad te nema
i mene kad nama
ničeg kad nema
samo misao čista
koje uvijek ima
i koja sam ja
u kojoj plovimo zajedno
prostorima kojih ima
i onim kojih nema
- ti koja šutiš
i ja koji te čujem


Komiža, 01. 04, 2012.

Vinko Kalinić




...

I don’t need a title
nor the body of the poem
so the poem can exist
your voice is just enough
that overflows in my head
even when you’re miles away
and you aren’t here
and when I’m alone
when nothing exists
only the pure thought
which always exists
and which is me
in which we sail together
through the spaces that exist
and the ones that don’t exist
-  you, who is silent
and me, who listens to you

Komiža, 01st April, 2012.

Vinko Kalinić


(Translated
by Darko Kotevski)

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar