Susreo sam jutros Vinka Kalinića
i kaže meni Vinko, dobro jutro Vinko.
Kažem ja i njemu, dobro jutro Kaliniću.
A on mi se smije, zna da se i ja njemu smijem
iako se oboje pravimo kao da smo ozbiljni.
Takvo je i vrijeme, i ozbiljno i smiješno,
svašta ljudi susreću, a da nikud i ne idu.
I ti si se jutros vidio, kad si se umivao,
podigo si glavu a on ti se nasmiješio
ravno u ogledalu. - Taj! Kojeg vučeš sa sobom
gdje god pošao, pa makar nikud i ne išao.
I pričamo tako ja i Vinko, ko dva manita.
Pita mene Vinko, je li Vinko, zašto se ti
meni smiješ? A ja mu kažem, e moj Vinko,
kad bi ti znao koliko si ti meni smiješan
nikad više ne bi pričao sa mnom. On me gleda,
zamislio se i šuti. Podigao obrvu a oko pritvorio,
naciljao me, pa me odmjerava. - To ja isto mislim
o tebi, tako mi je odgovorio.
Skoro smo se i posvađali. Aman, kako tako smiješni
da živimo jedan pokraj drugoga. Netko mora van
da bi drugi bio ozbiljan. E, ali ajde ti pogodi
tko je tu normalan: da li on, koji me zna
bolje nego majka rođena, ili ja koji se pravim,
kad god netko naiđe, da ga nikad nisam vidio?!
Jer lako je biti ozbiljan kad čovjeka ne poznaješ,
prodaješ mu lice kakvo hoćeš. Ali ovaj Vinko mene
stvarno poznaje, kao što i ja o tom Vinku znam
ama baš sve: i gdje se rodio, i gdje je bio,
i što je radio, i što nije radio, a trebao je,
i s kim je spavao, i komu je uho grickao,
čiji je pupak noćima oplakivao, i mnoge,
mnoge druge vrlo škakljive stvari.
Pa ti, ajde, reci Vinku da on s Vinkom nema ništa,
kad taj Vinko ovog Vinka bolje zna nego
što se Vinko pozna sam. O vama da i ne govorim!
Kažem vam, nije da sam nešto odveć škakljiv,
ali sretnemo se bome često, Vinko i ja.
I ujutro, i navečer, i tko zna u koje sve
vrijeme ne. Katkad on bude ja, kadikad
ja budem on, to se nikad ne zna. Pa se smijemo.
- To je jako važno! U ovom ludom svijetu, smijati se.
Da bi ljudi bili normalni. - I eto tako,
živimo u dvoje: malo on, malo ja.
Evo ga, i sad je tu! Dok on vama pjesmu sriče,
ja se njemu smijem, a vi mene gledate.
Vinko Kalinić
P. S. - Ne smijite se! Radije pokušajte i vi
sresti sami sebe. Ako nije strašan, vjerujte mi,
od svih susreta taj je najsmješniji.
0 comments:
Objavi komentar