Pjesnik, Bog i žene




Nikola iz Jajca je bio veliki vjernik
on je s Isusom pričao u čitavim zbirkama
- kud pjesnik, tud i njegova sjena,
kud sjena pjesnikova, tud i Isus
ali je isto tako volio i žene,
gledao ih je kao svetice

dok ne bi pala noć

kad bi noć pala, a Isus postao žut
u svom pozlaćenom okviru na bolesno
mliječno-bijelom zidu
nad Jajcem zasjao bi mjesec
i pokrio sve kućice u svemiru

tad bi pjesnik sklopio oči, i zamišljao
raj u kojem sasvim nagi zajedno plešu
ta divna božanska stvorenja
- pjesnici i žene

ujutro, kad bi se probudio
Nikola bi opet pričao s Isusom
o jadnom životu, o tuzi i bolu,
o običnim svakodnevnim stvarima

kad zamišljam Isusa iz Nikolinih pjesama
mislim da je tom Čovjeku pomalo krivo
što ga je pjesnik vodio svuda
a da ga nikad nije poveo tamo
gdje su i bogovi i ljudi
najistinitiji

iza spuštenih pjesnikovih vjeđa,
u žudnji, u tlapnji, u tihoj patnji
- ako izuzmemo grijeh propusta! -
nevini, umriješe obojica:
Nikola pjesnik i njegov Isus

(ostadoše samo žene,
- od propasti, i u ovoj pjesmi
spašavajući svemir! -
a koje znaju da od ljubavi nema ništa
sve dok osamljena visi na zidu,
koje se još uvijek mole dragom Isusu
da se neki njihov Nikola napokon
odvaži, i da im pokuca na vrata)


Vinko Kalinić