Čašica topline u komiškoj zimi

10:22:00 0 comments

- Vinko, a ca te inspiriralo da napišeš tu pismu Puževa kućica?
- Nevoja, teta Zdenka! Zajubi son se, a jubov se sakrila kako spuž u kućicu, pok je tukalo pisme pisat i da te ni voja. A jeste se Vi kal zajubili?
- Da jeson? A kako bi se udola da se nison zajubila? Toko godišć je pasalo a znoš,  jo son još zajubjena.

Ako ste promislili da je ovo priča sa šentade na rivi, prevarili ste se. U Dnevnom boravku za starije, komiškoj Bašti, Vinko Kalinić održao je pjesničko poslijepodne. 


Ovo  druženje organizirale su Manuela i Sandra , vedre i nasmijane cure koje se brinu o našim vremešnim sugrađanima i koje su od Bašte napravile topli kutak u kojem sve češće navraćaju  Komižani na šalicu čaja,  prelistavanje dnevnog tiska, partiju briškule i trešete, ali prije svega na čašicu razgovora.

Da je Vinkova poezija zagrijala prisutne više od čaja moglo se vidjeti na licima prisutnih koji su aktivno sudjelovali u ovom susretu, postavljajući pjesniku pitanja, a sami su i birali pjesme. 



Vinko je za ovu prigodu iz svog velikog opusa, na izbor publici ponudio pjesme pretežno na komiškom dijalektu. U košarici, koja je kružila od stola do stola, bili su na papiriću ispisani naslovi pjesama, i svaki posjetitelj je imao priliku izvući jednu cedulju, a onda bi mu pjesnik izrecitirao izabranu pjesmu.

Iako je Kalinić ovoga ljeta promovirao svoju zbirku poezije, nakon ove večeri svima je jasno da nećemo dugo čekati na novu knjigu.

Još jednom smo se uvjerili kako u istom prostoru uspješno može koegzistirati i igranje karata koji naši stariji sugrađani prakticiraju svakog poslijepodneva i književni susret.  Mi doduše ne znamo tko je  za susjednim stolom imao aduta ili akužao, jer je Vinko zaokupio svu našu pažnju, ali sam sigurna da su se oni  prisjetili Meštra Šušte, Meštra Pepeta, tete Elvire,  Onđela iz Paname, Cicibele...



- A teta Zdenka, koja se pisma Vom nojveće svidila?
- Meni? Meni je nojlipju ona ljubavnu ca si je meni recitirol!

Piše: Magda Bakavić + Foto: Stjepan Tafra
Komiža, 14. 01. 2011.
Moj otok Vis

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar