Ljubavi, kao i ljudi, ima tisuću vrsta. Svima nam je izvor isti, ali je uvir uvijek drugačiji. Ne pamtim lice koje na neki način nisam volio, ako ne željom, ono bar sažaljenjem, i to kadkad toliko dubokim da je i na mom licu urezalo brazdu. Od malih sam tkao dan po dan, bez ljubavi koji bi bili sasvim prazni, toliko prazni kao da se nikada ozorili i nisu. Ona velika još uvijek leluja daleko, sasvim daleko, u dnu svih mojih misli, čineći ovaj život uzbudljivim poput kakvog filma, kojemu se još ne zna žanr, koji se tek snima, kojemu se ne nazire kraj, gdje je nemoguće usnuti prije nego saznaš što će se dogoditi s glavnim junakom.
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar