Po cijelom kraju na sto milja,
ljepote takve nij,
što lijepa Jana pokraj Save,
ribara starog kći.
Ko drijenak su joj pune usne,
ko trska vitka stas,
ko riba ima bistre oči,
ko ševa milen glas.
A vesela je - cijeli vrbnik
od jedne pjesme pun,
kad starcu ocu mreže plete,
il tjera uz kraj čun.
I pjeva Jana: "Lude ribe!
Ah, u vas mozga nij,
ne boji vam se muške mreže
ribara starog kći."
I starac otac ribe lovi,
al lijepa Jana,da,
mladića trista nehotice
ulovit za čas zna.
Al Jana pjeva: " Lude ribe!
Ah, u vas mozga nij,
ne boji vam se muške mreže
ribara starog kći."
I minu vrijeme - tihom noći
na brijeg se tisnu čun,
i nešto šapće - tužno dršće
nad vrbljem mjesec pun.
Iz grada ribe lovit došo
gospodin lijep i mlad,
poljubio je - ostavio;
Oj Jano, što ćeš sad?
Ko trnule su sad joj usne,
ko vrbi zguren stas,
ko zimsko nebo mutne oči,
ko kukavici glas.
Do Save sjedeć Jana tepa:
"Oj sretne ribe vi!
U vama nema vrele krvi,
a ja sam, ljudska kći."
Moj ribar teško mrežu vuče,
ne to ti riba nij:
"U mreži blijeda, mrtva leži
ribara lijepa kći."
August Šenoa
0 comments:
Objavi komentar