Prije no što su Kaldejci
strijeljali Hetite.
Prije kamena iz praćke
što zviždi prema čelu divova.
Pustinjama lugovima
hodali su proroci.
Hranili se paljevinom ljeta:
pustim gnijezdima.
S vrećom preko ramena
silazili su rijekama,
na koje pada vatra oklopnika.
Zemlja još u njedra
sprema krhotine zvijezda,
što se ne odvojiše.
Zvijezde, svijetla tijela,
gasnu nepročitane,
pod proročkim stopalom.
Oni gonetaju tutanj vremena:
Uvečer su hrast, gdje spavaju ptice.
Ujutro su toranj
o koji se, stučeni,
ratnici rasipaju.
0 comments:
Objavi komentar