Teška su vremena, stari moj

Vinko Kalinić 21:22:00 0 comments Moje pjesme Vinko Kalinić

Teška su vremena, stari moj.
Mnogo teža od nas i od svih naših htijenja.
I čemu onda plakati, i zašto naricati,
kad se izgubljeno ionako ne može vratiti.
A i ono što nas očekuje puno je neizvjesnosti.

Zato pusti sve to, stari moj.
Nisu za nas prazne priče,
naše su mjere već odavno izmjerene.
A vrijeme je ionako nestalno - to znaš! -
kao što su, uostalnom, nestalne
i sve druge vremenite pojave i stvari.

Ne plači, stari moj! Čuvaj svoje suze.
Možda će ti baš one trebati
za neka druga vremena,
i za neke druge zgode.
Možda nadođu i takva vremena
koja će biti još teža od ovih,
i kada će, možda, biti sretni samo oni
koji će još imati suza koje će moći isplakati.

Ne tuguj, stari moj! Tuga je skroman stan,
tijesan za naše želje i uzak za naše snove.
Otvori svoje misli. Otključaj svoja nadanja:
ona su jednako velika i nepregledna,
kao što su veliki i nepregledni
svi putovi koji vode u svemir.

Ne druguj s tugom, stari moj!
Ne dodiruj se njenih haljina!
Ona je ružna žena u čijim njedrima
nema ničeg do li ružnih uspomena.
U njenom krilu nećeš naći svoje uzglavlje.
U njenom vrtu ne stanuju proljeća,
i magle su njene pune nemira.

Teška su vremena, stari moj.
Mnogo teža od nas i od svih naših htijenja.
Zato pusti sve to, stari moj.
Nisu za nas prazne priče.
Ima još mnogo, mnogo beznačajnih stvari,
koje su mnogo stalnije, i koje su mnogo ljepše,
od svih naših nestabilnosti.

Poljubi dijete, stari moj!
Pozdravi neznanca u putu.
Ženi svojoj pokloni cvijeće...

Čemu plakati, stari moj? I zašto naricati?
Izgubljeno se ionako ne može više vratiti,
a i ono što nas očekuje puno je neizvjesnosti.

1995.

Vinko Kalinić



----------
Otišao je kad mi je bilo 10 godina. Od tad smo se rijetko viđali. A onda je došao taj nesretni rat, i nismo se vidjeli nikako. Tamo je bila ljubav njegova života, a ovamo dvoje djece. Sve između odnio je život. Zadnji put sam ga vidio u bolnici. Umirao je od raka. Nismo znali što jedno drugom reći. Njegove suze tekle su u mojoj duši, a on je naizust znao moje stihove. Šaptao mi je ovu pjesmu. Otišao je ćale. Pokopali smo ga  prije tri godine. Bilo mu je samo 54. A pjesme su ostale. I svašta u njima...