Tako je veliko nebo na kojemu noće glasovi;
tako je gluha zemlja na kojoj su još uvijek tragovi.
Kroz koju se pukotinu ide u naručje Bogu?
Koji okretaj iz smrti vodi u život?
Zbog duše odzvanjaju brodske sirene;
tijelo se iskrcava bez imalo zakašnjenja.
Koja će Ivanjska noć donijeti drugi Potop?
Koja će nas čarolija uvesti u Ništavilo?
Postojim kao anđeo rođen bez krila
u drugoj zelenoj polutki svijeta.
Drevna providnost užitka ne plaši;
kroz gornji se prag prolazi u dubinu čuda.
Kada ćemo uspjeti postići mir?
Kada će se probuditi uspavani plod?
Svete su oči za poslušnu nagost
koja se povlači pred strahom i odlazi pokazujući nam
različita odjeljenje nade.
Postojim kao anđeo rođen bez krila
u drugoj zelenoj polutki svijeta.
Ne zaboravlja srce lišeno himbe
što kuca sve dok ne propupa zagonetku,
da kalendari kanibali ne grizu.
Ili će se iz ničega pojaviti Bog ili smo izgubljeni.
Ništa, a poslije protok koji ne prestaje.
Ništa, a jučer jasno titranje svemira.
Ništa, a danas ponovno veliko žuto nebo.
Postojim kao anđeo rođen bez krila
u drugoj zelenoj polutki svijeta.
(Razgovor s Juanom de la Cruzom (Iskazivanje počasti u Ávili 2009.)
Iz zbirke: Cartografía de las revelaciones (Kartografija otkrivenja)
(Prevela: Željka Lovrenčić)
0 comments:
Objavi komentar