U spomen Anti Paradžiku
Gledao sam noć
nebo bijaše puno zvijezda
ni jedna zvijezda ne bijaše naša
naša bijaše tek želja za životom
gledao sam zoru
svitanje njeno bijaše meko
kano san
kano bijeli jastuk
kojeg prostrije Mati
gledao sam Istok
i premda negovo lice
bijaše grimizno
kao ocvalo crno vino
- bijaše pitko
jer misao koja ga rodi
bijaše žeđ
i mi morasmo piti
gledao sam kako cvjetaju ruže
zelene i crne
kako se razlistavaju naše suze
na zidovima katedrale naših priviđenja
u kojoj se sjatismo puni htijena
da smrti pljunemo u lice
tvoj lik bijaše čio
bijaše blag
kano lice Gabrijela
na slici Navještenja
bijah još dijete
i potrčah u praskozorje
prvi put bijah čovjek
prvi put bijah sretan
a onda taj metak
iz zasjede
u podne
o prokleta, okrutna Zemljo,
ako već nisi spremna
zibati svoje sanjare
budi bar dostojnim grobom
svojih mučenika
Vinko Kalinić
Iz zbirke
“Sve što jesi, oko srca je tjeskoba”
----
Ante Paradžik
(Ljubuški, 10. veljače 1943. - Zagreb, 21. rujna 1991.)
ANTE PARADŽIK, dipl. iur., svojevremeno predsjednik Saveza studenata Hrvatske godine 1971. u vrijeme Hrvatskog proljeća i demokratskog bunta protiv jugokomunističkog unitarizma, osuđen kao nevin čovjek od titoističkog totalitarnog režima na montiranom političkom procesu na zatvorsku kaznu koju je u cijelosti odležao, politički uznik savjesti u Titovoj Jugoslaviji, kritičar komunizma, demokrat i hrvatski rodoljub, suprug i, u trenutku smrti, otac troje maloljetne djece.
Zagovaratelj tolerancije ili snošljivosti, borac za ljudska prava, poglavito kao pravnik koji se bavio socijalnim radom i pomagao socijalno ugroženim osobama, publicist, vrsni politički retoričar, ubijen je 21. rujna 1991. godine na kontrolnoj točci hrvatske policije u Sesvetama kraj Zagreba, na radnom mjestu, vraćajući se sa stranačkim kolegama s jednog skupa.
Fizički izvršitelji tog političkog ubojstva, "neki hrvatski policajci", osuđeni su, na nadležnom sudu RH zbog optužbe za ubojstvo, ali su “žrtveni jarci” ubrzo pušteni na slobodu nakon što ih je predsjednik Republike Hrvatske i Hrvatske demokratske zajednice Franjo Tuđman abolirao ili pomilovao (sudac koji ih je osudio otpušten je iz službe). Jedan od ubojica i dan-danas predaje na policijskoj akademiji u Zagrebu. Na farsi od suđenja zbog Paradžikova ubojstva sudac nije dopustio izvođenje krunskog dokaza u vidu svjedočenja jednog svjedoka koji je kod javnog bilježnika ovjerio svoj iskaz, da je u kabinetu ministra unutarnjih poslova RH tren uoči atentata na Paradžika čuo kako ministar preko motorole viče: “Strijeljaj tog Paradžika!”
Ubojstvo Ante Paradžika, koje se dogodilo u pola bijela dana, nasred ceste, u srcu Hrvatske, samo je jedan u nizu klasičnih političkih zločina u suvremenoj Republici Hrvatskoj za koje nitko nikada nije stvarno odgovarao.
Je li nekoga sram zbog ovoga?
0 comments:
Objavi komentar