Evo opet puše jugo
a ja ne znam što bi drugo
pa te sanjam noću, danju
u lutanju, u bježanju
evo opet kiša hoće
sjećanja da budu živa
duša moja nije kriva
vjeruj mi, to vjetar hoće
kako reći: neću više
kad te duša sama diše
još sam uvijek na se bijesan
bila si mi sve što jesam
oprosti mi što te sanjam
tvojoj sjeni što se klanjam
moje srce nije krivo
što još uvijek sve je živo
ne gledaj na moje suze
budi sretna, san ne gubi
i taj lopov što te uze
i taj sretnik što te ljubi
evo opet, moja tugo
drugujemo ja i jugo
tople duše, puni vlage
zamantani, a bez snage
sve pred sobom more čisti
sulud vjetar lišće nosi
a ja lebdim uvijek isti
raspletenoj u tvojoj kosi
znaš li, kada pođem leći
još me tvoje oči bude
znam, sve to su, ti ćeš reći
samo uspomene lude
oprosti mi što te sanjam
tvojoj sjeni što se klanjam
moje srce nije krivo
što još uvijek sve je živo
ne gledaj na moje suze
budi sretna, san ne gubi
i taj lopov što te uze
i taj sretnik što te ljubi
Komiža, 24. 02. 2010.
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar