Noć u kojoj se ništa nije dogodilo

04:09:00 0 comments


















Ona je otišla
navodno,
u svoj život.

I sunce je
stvarno
crklo
na obzorju.

Ne čuje se krik
galebova.

Niti vjetar
da  ispriča mi
neku svoju laž.

Navodno,
sve je tu.

A stvarno
ne vidi se
ništa.

Osatali smo sami:
mrak i ja.

Ja i mrak.

Ili samo mrak?

Ili samo ja?

Da proždremo se
međusobno.

...

- Oh, to je radost ruže:
da cvjeta i vene! -
romantičnim glasom
pjeva Willa Cather.

- Oh, jebale vas ruže! -
odgovorio bih rado,
da ne osjećam se tako,
baš kao i život i smrt
- jeftino i banalno.


Komiža, 22. 11. 2010.

Vinko Kalinić



 

The night where nothing happened


She has left
allegedly,
to her own life.

And the sun
has virtually
dropped dead
on the horizon.

The seagulls shriek
isn’t heard.

Not even a wind
to tell me
some of its own lies.

Allegedly,
everything is here.

And really
nothing is
seeing.

We stayed alone:
the darkness and me.

Me and the darkness.

Or just the darkness?

Or just me?

So we could divulge
each other.

...

- Oh, this is the joy of the rose:
to blossom and to wilt! -
sings romantic voice of
Willa Cather.

- Oh, fuck the roses! -
I would gladly answer,
if I wouldn’t feel this way,
just like the life and death
- cheep and banal.

Komiža, 22nd November, 2010.

Vinko Kalinić

(Translated 
by Darko Kotevski)

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar