The night where nothing happened

15:31:00 0 comments


She has left
allegedly,
to her own life.

And the sun
has virtually
dropped dead
on the horizon.

The seagulls shriek
isn’t heard.

Not even a wind
to tell me
some of its own lies.

Allegedly,
everything is here.

And really
nothing is
seeing.

We stayed alone:
the darkness and me.

Me and the darkness.

Or just the darkness?

Or just me?

So we could divulge
each other.

...

- Oh, this is the joy of the rose:
to blossom and to wilt! -
sings romantic voice of
Willa Cather.

- Oh, fuck the roses! -
I would gladly answer,
if I wouldn’t feel this way,
just like the life and death
- cheep and banal.

Komiža, 22nd November, 2010.

Vinko Kalinić

(Translated 
by Darko Kotevski)




Noć u kojoj se ništa nije dogodilo


Ona je otišla
navodno,
u svoj život.

I sunce je
stvarno
crklo
na obzorju.

Ne čuje se krik
galebova.

Niti vjetar
da  ispriča mi
neku svoju laž.

Navodno,
sve je tu.

A stvarno
ne vidi se
ništa.

Osatali smo sami:
mrak i ja.

Ja i mrak.

Ili samo mrak?

Ili samo ja?

Da proždremo se
međusobno.

...

- Oh, to je radost ruže:
da cvjeta i vene! -
romantičnim glasom
pjeva Willa Cather.

- Oh, jebale vas ruže! -
odgovorio bih rado,
da ne osjećam se tako,
baš kao i život i smrt
- jeftino i banalno.


Komiža, 22. 11. 2010.

Vinko Kalinić

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar