Na ulici djevojka nijemo u sutonu korača;
njene oči pune žara dodiruju gluho nebo,
a noga bosa drhti na pločniku hladnom,
i gradska lampa blijedi odsjaj baca.
Vlakovi sivi na peronima se roje,
i jecaji lokomotive u daljini se čuju;
a putnici žure, vuku svoje torbe,
i svatko svoje misli nosi u tišini.
Daleko, u daljini, nestao je vlak;
za njim osta samo haljina u krvi,
i tmurno tijelo rastrgano u par komada.
- Kurva! – Možda i nije? – nećkaju se pijanci,
a visoko nad gradom crni oblak strši,
i na licu još strepi, sada već mrtva suza.
Zagreb, 1993.
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar