Na putu Smrti

22:50:00 0 comments



Na putu Smrti
Moja je majka srela ledenjak:
Htjede nešto reći,
Već je bilo kasno,
Veliki ledenjak vate.
Pogledala nas je, brata i mene,
Pa je zaplakala.
Mi smo joj rekli — besmislene li laži —
Da sve razumijemo.
Ona se tada nježno nasmiješila
Kao mlada djevojka.
Sva je bila osmijeh taj,
Tako mio, skoro vragoljast.
Zatim je svu obuze Mrak.



Henri Michaux

(Preveo Viktor Vida
»Glasnik sv. Antuna«, Buenos Aires, br. 8, (141), 

str. 6, kolovoz 1951.)

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar