Na putu Smrti
Moja je majka srela ledenjak:
Htjede nešto reći,
Već je bilo kasno,
Veliki ledenjak vate.
Pogledala nas je, brata i mene,
Pa je zaplakala.
Mi smo joj rekli — besmislene li laži —
Da sve razumijemo.
Ona se tada nježno nasmiješila
Kao mlada djevojka.
Sva je bila osmijeh taj,
Tako mio, skoro vragoljast.
Zatim je svu obuze Mrak.
Henri Michaux
0 comments:
Objavi komentar