Kadikad

04:29:00 0 comments












Kadikad
za bolesnih dana
kada sumorne i teške kiše
padnu na moje tjeme
ja zalutam negdje
posve na kraju grada
gdje izgubljeni dječaci
u dosluhu s vjetrom
strpljivo grade
svoje razigrane
svjetove od blata

njihove ruke
živahne i nage
lebde nad provalijama
iz kojih oganj plamsa
gutajući proždrljivo
sve što se
pred njim nađe

zastajući
kadikad tako
prepoznajem te
skrivenog
među njima

odaju te
ožiljci
odrezanih krila
na ramenima


Vinko Kalinić

 

Sometimes


Sometimes
during ill days
when gloomy and heavy rains
drop onto my head
I wander off somewhere
at the very end of the city
where lost boys
in conspiracy with a wind
patiently build
their playful
worlds of mud

their hands
lively and naked
hanging over the clifs
from where the flame burns
swallowing gluttonously
all that comes in front

while stoping
sometimes just like that
I recognise you
hidden
amongst them

what gives you away
are the scars
of the severed wings
on your sholders


October 22, 2010.

Vinko Kalinić

(Translated 
by Darko Kotevski)

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar