Tri pjesme

05:03:00 0 comments

Aleksandar Stošić
Vranje, Srbija

Vrati se

Evo, sedim i radujem se novom danu.
Evo, dobro sam, tek da ti javim.

Danas je prvi april,
april bez tvoga zagrljaja,
april koji miriše na tebe.

Spakovao sam kofere,
ispijam kavu
- tako je gorka i jaka! -
ali i nju ne osećam,
jer nisi tu.

Sjećam se dana -
jedne aprilske noći.

Sjećam se sata -
jednog trenutka mojega života.

Sve je bilo savršeno.

Sve je bilo završeno.



Nedodirljivo

Pala je noć.

U pokrajku dana
zrikavci počinju
da pevaju svoju
nostalgičnu pjesmu.

Kraj potoka
stvara se umirujuć
zvuk.

Osim meseca žutog
na nebu ne postoji
nijedan drugi sjaj
koji bi remetio
mir na zemlji.

Preslikava se lagano,
i ostavlja trag
svoga tela u vodi.

Topao povjetarac
već pomalo počinje
da se budi
i stvara svoj
put u tami.

Kao ptica,
već počinjem da osećam
kao da se uzdižem sa zemlje,
i počinjem
da vidim sve prepreke
koje se nalaze
na predstojećem putu.

* * *

Onako slučajno,
sasvim bezazleno,
nailazim na jedan
teži put.

Put ka tvojim očima.

Put koji izgleda nedostižno.

Sve je nestvarno.
Kao iz bajke.

U telu mi je srce
već odavno prešlo
nemiran krug,
tako da ne osećam više
strah od narednog udara.

Sada je već mirno,
i čeka da zaigra
na sledećem
novom pogledu.

Gar oka tvoga
više nije tako
mutan i mračan.

Sada već počinje
da prima sjaj,
koji ga odaje
i u najvećoj tami.

Bez ikakvog dodira,
osećam blago drhtanje,
ali ipak uvjerljivo
i puno iščekivanja.

Iščekivanja
za neku novu bol.

Tako jaku da je
ništa ne može
primiriti.


Vera

Noćas sam plovio morem
- tako je hladno i duboko.

Pod zvezdanim pokrivačem,
čeličnog srca
i crnim horizontom
- bez ičega na vidiku.

Noćas sam kao riba,
koja plovi u moru
nevjerice i očaja,
i koja želi
da pobegne
u neki
manji svijet.

Parče oluje
lebdi nad lađom
- vera u ruci
koja nikada ne spava.

Noćas je more
tunel bez kraja.

U blizini
nijednog
ostrva nade.
Ni trunke
blagostanja.

-

Ploviću lađom
crnoga neba!

Ploviću pravo!

U ovoj noći
samo nemir vreba.



---
Tko je pjesnik? - Aleksandar Stošić :) Mladi umetnik koji se bavi konceptom vizuelne umetnosti, videom i fotografijom, dok mu je poezija najranija ljubav od osnovne škole. (Eto, nešto kratko o meni.)

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar