Ponovno visine
beskrajno pritišću
dosadna jutra
nakupljenih čudesa
kroz zvučne lance
nesimetričnih voda
uzaludno se odupirem
gledanju kiša
i svaka kaplja
se smrzava
na mom jeziku
množenjem
vlažne svjetlosti
što se razmnožava
na gornjem katu
rubinskog neba
i svaki zarez
me zaustavlja pred
krupnim prazninama
otkrivenih bajki
A predamnom
padaju maske
i svaka bajka
je vjetrovito slovo
dvosmislena igra
kroz skršeno vrijeme
zamišljam samo
tajnovita skloništa
u nedoživljenim ljetima
između sunčanih besjeda
i prebrzog protjecanja
plemenitih ljepota
I što bi bilo
i sa najtoplijim bajkama
kad i pred tvoje lice
po nebrojeno puta
tamni plastovi
bezbrojnih vremena
zaglušuju
svetu tutnjavu
zasjenčenog jutra
a svaka staza
vodi u nepovrat
da smo postojali
neupućeni
u nedostupne bajke
klečeći
pred oreolom svjetlosti
tek u jednom zalutalom svijetu...
-.-
Bajka
Povtorno visochini
beskrajno pritiskaat
dosadni utra
natrupani chudesa
niz zvuchnite verigi
na nesimetricnite vodi
zaludno se otkazuvam
od gledanjeto na dozdot
i sekoja kapka
se zaleduva
na mojot jazik
mnozestva od
vlazna svetlina
se razmnozuva
na gorniot kat
na rubinovoto nebo
i sekoja zapirka
me zapira pred
krupnite praznini
na otkrienite bajki
A pred mene
se otkrivaat maskite
i sekoja bajka
e vetrovito slovo
dvosmislena igra
niz krshlivoto vreme
zamisluvam samo
potajni zasolnishta
vo nezbidnatite leta
megju sonchevite besedi
i prebrzoto techenie
na plamenite ubosti
I shto bi bilo
i so najtoplite bajki
koga i pred tvoeto lice
po nebroeni pati
temni plastovi
od bezbroj vreminja
go zasrknuvaat
svetiot tatnez
na zasencenite utra
i sekoj pat
vodi vo nepovrat
deka sme postoele
neupateni
vo nedostapnite bajki
klechejki
pred oreolovata svetlina
vo samo eden zalutan svet...
beskrajno pritišću
dosadna jutra
nakupljenih čudesa
kroz zvučne lance
nesimetričnih voda
uzaludno se odupirem
gledanju kiša
i svaka kaplja
se smrzava
na mom jeziku
množenjem
vlažne svjetlosti
što se razmnožava
na gornjem katu
rubinskog neba
i svaki zarez
me zaustavlja pred
krupnim prazninama
otkrivenih bajki
A predamnom
padaju maske
i svaka bajka
je vjetrovito slovo
dvosmislena igra
kroz skršeno vrijeme
zamišljam samo
tajnovita skloništa
u nedoživljenim ljetima
između sunčanih besjeda
i prebrzog protjecanja
plemenitih ljepota
I što bi bilo
i sa najtoplijim bajkama
kad i pred tvoje lice
po nebrojeno puta
tamni plastovi
bezbrojnih vremena
zaglušuju
svetu tutnjavu
zasjenčenog jutra
a svaka staza
vodi u nepovrat
da smo postojali
neupućeni
u nedostupne bajke
klečeći
pred oreolom svjetlosti
tek u jednom zalutalom svijetu...
Julijana Marinkovik
-.-
Bajka
Povtorno visochini
beskrajno pritiskaat
dosadni utra
natrupani chudesa
niz zvuchnite verigi
na nesimetricnite vodi
zaludno se otkazuvam
od gledanjeto na dozdot
i sekoja kapka
se zaleduva
na mojot jazik
mnozestva od
vlazna svetlina
se razmnozuva
na gorniot kat
na rubinovoto nebo
i sekoja zapirka
me zapira pred
krupnite praznini
na otkrienite bajki
A pred mene
se otkrivaat maskite
i sekoja bajka
e vetrovito slovo
dvosmislena igra
niz krshlivoto vreme
zamisluvam samo
potajni zasolnishta
vo nezbidnatite leta
megju sonchevite besedi
i prebrzoto techenie
na plamenite ubosti
I shto bi bilo
i so najtoplite bajki
koga i pred tvoeto lice
po nebroeni pati
temni plastovi
od bezbroj vreminja
go zasrknuvaat
svetiot tatnez
na zasencenite utra
i sekoj pat
vodi vo nepovrat
deka sme postoele
neupateni
vo nedostapnite bajki
klechejki
pred oreolovata svetlina
vo samo eden zalutan svet...
Julijana Marinkovik
---
Julijana Marinkovik je suvremena makedonska pjesnikinja.
0 comments:
Objavi komentar