Bajka


Ponovno visine
beskrajno pritišću
dosadna jutra
nakupljenih čudesa
kroz zvučne lance
nesimetričnih voda
uzaludno se odupirem
gledanju kiša
i svaka kaplja
se smrzava
na mom jeziku
množenjem
vlažne svjetlosti
što se razmnožava
na gornjem katu
rubinskog neba
i svaki zarez
me zaustavlja pred
krupnim prazninama
otkrivenih bajki

A predamnom
padaju maske
i svaka bajka
je vjetrovito slovo
dvosmislena igra
kroz skršeno vrijeme
zamišljam samo
tajnovita skloništa
u nedoživljenim ljetima
između sunčanih besjeda
i prebrzog protjecanja
plemenitih ljepota

I što bi bilo
i sa najtoplijim bajkama
kad i pred tvoje lice
po nebrojeno puta
tamni plastovi
bezbrojnih vremena
zaglušuju
svetu tutnjavu
zasjenčenog jutra
a svaka staza
vodi u nepovrat
da smo postojali
neupućeni
u nedostupne bajke
klečeći
pred oreolom svjetlosti
tek u jednom zalutalom svijetu...

Julijana Marinkovik

-.-



Bajka

Povtorno visochini
beskrajno pritiskaat
dosadni utra
natrupani chudesa
niz zvuchnite verigi
na nesimetricnite vodi
zaludno se otkazuvam
od gledanjeto na dozdot
i sekoja kapka
se zaleduva
na mojot jazik
mnozestva od
vlazna svetlina
se razmnozuva
na gorniot kat
na rubinovoto nebo
i sekoja zapirka
me zapira pred
krupnite praznini
na otkrienite bajki


A pred mene
se otkrivaat maskite
i sekoja bajka
e vetrovito slovo
dvosmislena igra
niz krshlivoto vreme
zamisluvam samo
potajni zasolnishta
vo nezbidnatite leta
megju sonchevite besedi
i prebrzoto techenie
na plamenite ubosti


I shto bi bilo
i so najtoplite bajki
koga i pred tvoeto lice
po nebroeni pati
temni plastovi
od bezbroj vreminja
go zasrknuvaat
svetiot tatnez
na zasencenite utra
i sekoj pat
vodi vo nepovrat
deka sme postoele
neupateni
vo nedostapnite bajki
klechejki
pred oreolovata svetlina
vo samo eden zalutan svet...

Julijana Marinkovik

---
Julijana Marinkovik je suvremena makedonska pjesnikinja.