Luna


Držim te na dlanu, sjajnu
približavam te zjenici oko svoga, žmireći
podižući se na prste
ne bih li upila svaki komadić
tvoje neistražene površine.
Ostavljaš me bez daha,
crvenim se od uzdaha.
Okrećeš se oko moje osi
i pred sobom, silinom svojom
tvoj glas se pronosi.
Usamljena, tamo gdje jesi
veličanstvena i puna tajni, zamamni.
Plešemo u ritmu naših srdaca,
veseleći se svakom novom susretu
mazeći se zrakama naših misli.
Promisli, gdje ovaj naš svijet kreće
i oko čega se okreće.
Što ga pokreće?!

Ljubavi let, unedogled!
Bezuvjetna i duga
kojoj prijatelj nije tuga.

Nina Kuljiš

(Foto: Stjepan Tafra)