Žara

Vinko Kalinić 02:00:00 0 comments Poezija Viktor Vida

U konobi rodne kuće
stajala je grčka žara.
Budila mi nadahnuće
snohvaticom ljupkih šara.

Dok sam, kao drevni pređi,
iz nje pio vodu hladnu,
osjetih joj zub od gleđi
i sunčani žmarak na dnu.

Njoj je oblik u starini
s tlapnjom moga pretka rođen,
što je snivo, išav lozjem,
budan san na mjesečini.

Dušom slično vrelo živi.
Iz njeg crpim rosu noći,
pa vam šapćem: mi smo živi,
žara sreće u samoći.

Viktor Vida

(Fotografija: Žara s poklopcem, 9. - 7. st. prije Krista, 
Gradski muzej Karlovac)