Zaraza ludila
Čitanje knjige Zaraza ludila priziva, u sjećanje Mariju Luisu Bambal, Juana Rulfa, Marcela Prou-sta i Alberta Camusa, a iznad svega. Franza Kafku. Mihovilovicheva knjiga spaja imaginarno i svakidašnje, apsurdno i zbiljno i to sve logički slijedi kaos svijeta u kojem živimo. U njegovoj prozi se ističe psihološka razrada svakog lika i tako pridonosi beskrajnom opisu različitih tipova ljudi. U romanu se vodi računa o svakom aspektu, o svakom detalju, mjestu i vremenu u kojem se radnja događa. Na taj način uspijeva pretvoriti estetska načela kojima doseže ono najsuptilnije u ljudskoj duši i dati ih u književnom tekstu neobične ljepote. (...)
Čitava se radnja odvija u tri dana. To je razdoblje dovoljno da se opiše život i posao jednog suca u provinciji koji luta između zdravog rasuđivanja i apsurda.
(Roberto Garcia Gonzalez za predstavljanje knjige, Limares, studeni 2006.)
0 comments:
Objavi komentar