Devet čudovišta

00:52:00 0 comments



I tako, za nesreću,
bol raste na svijetu svakoga časa,
raste trideset minuta na sekundu, korak po korak,
a priroda bola dvostruka je bol,
i suština mučenja, mesožderna i okrutna,
dvostruka je bol,
i djelovanje čiste trave dvostruka je bol,
i ovo dobro što živimo dvostruko nas boli.

Nikada, ljudi ljudski,
nije bilo toliko bola u grudima, u reverima,
u lisnici, u čaši, u klaonici, u aritmetici!

Nikada toliko bolne nježnosti;
nikada daljina nije nasrtala tako blizu,
nikada ognjica nije bolje odigrala
svoju ulogu hladnog mrtvaca!
Nikada, gospodine ministre zdravlja,
zdravlje nije bilo tako smrtno
i nikada migrena nije izvukla toliko čela iz čela!
I pokućstvo u svojim ladicama nosi bol,
srce, u svojoj ladici, bol,
gušterica, u svojoj ladici, bol.

Raste nesreća, braćo ljudi,
brže nego stroj, kao deset strojeva, i raste
s Rousseauovom životinjom, s našim bradama;
raste zlo zbog nepoznatih razloga
i ono je poplava s vlastitom tekućinom,
s vlastitim blatom i vlastitim gustim oblakom.
Patnja preokreće položaj, izaziva djelovanje
u kojem vodena vlaga okomito pada na pod,
oko se vidi i uho se čuje,
i to uho zvoni devet puta u času munje,
devet puta se grohotom smije
u času žita, i pušta devet ženskih glasova
u času plača, i devet himni u času gladi,
i devet gromova, devet bičeva, manje jedan jauk.

Bol nas hvata, braćo ljudi,
straga, iz profila,
i izluđuje nas u kinima,
i prikiva nas uz gramofone,
otkiva nas od kreveta, pada okomito
na naše ulaznice, na naša pisma;
i vrlo je teško patiti, makar i molili...

Ali, od posljedica bola, ima nekih koji se
rađaju, neki rastu, neki umiru,
a neki se rađaju i ne umiru; neki umiru
a da se nisu ni rodili, neki niti se rađaju
niti umiru (takvih je najviše).
Isto tako zbog posljedica patnje ja sam tužan
do glave, i još tužniji do gležanja,
zato što vidim kruh, razapet; repu
okrvavljenu i zaplakanu; crveni luk;
žito, općenito, brašno;
sol u prah pretvorenu, vodu u bijegu;
vino, i jednog ecce-homo;
snijeg tako blijed, sunce tako žarko!

Kako, braćo ljudska,
kako da vam ne kažem da više ne mogu i
ne mogu, s toliko ladica,
toliko minuta, toliko gušterica
i toliko preokretanja, toliko daljine i toliko
žeđi za žeđu.
Gospodine ministre zdravlja, što da radim?
Ah, za nesreću, ljudi ljudski,
braćo, treba još mnogo, mnogo toga uraditi.

Cesar Vallejo

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar