I tako, za nesreću,
bol raste na svijetu svakoga časa,
raste trideset minuta na sekundu, korak po korak,
a priroda bola dvostruka je bol,
i suština mučenja, mesožderna i okrutna,
dvostruka je bol,
i djelovanje čiste trave dvostruka je bol,
i ovo dobro što živimo dvostruko nas boli.
Nikada, ljudi ljudski,
nije bilo toliko bola u grudima, u reverima,
u lisnici, u čaši, u klaonici, u aritmetici!
Nikada toliko bolne nježnosti;
nikada daljina nije nasrtala tako blizu,
nikada ognjica nije bolje odigrala
svoju ulogu hladnog mrtvaca!
Nikada, gospodine ministre zdravlja,
zdravlje nije bilo tako smrtno
i nikada migrena nije izvukla toliko čela iz čela!
I pokućstvo u svojim ladicama nosi bol,
srce, u svojoj ladici, bol,
gušterica, u svojoj ladici, bol.
Raste nesreća, braćo ljudi,
brže nego stroj, kao deset strojeva, i raste
s Rousseauovom životinjom, s našim bradama;
raste zlo zbog nepoznatih razloga
i ono je poplava s vlastitom tekućinom,
s vlastitim blatom i vlastitim gustim oblakom.
Patnja preokreće položaj, izaziva djelovanje
u kojem vodena vlaga okomito pada na pod,
oko se vidi i uho se čuje,
i to uho zvoni devet puta u času munje,
devet puta se grohotom smije
u času žita, i pušta devet ženskih glasova
u času plača, i devet himni u času gladi,
i devet gromova, devet bičeva, manje jedan jauk.
Bol nas hvata, braćo ljudi,
straga, iz profila,
i izluđuje nas u kinima,
i prikiva nas uz gramofone,
otkiva nas od kreveta, pada okomito
na naše ulaznice, na naša pisma;
i vrlo je teško patiti, makar i molili...
Ali, od posljedica bola, ima nekih koji se
rađaju, neki rastu, neki umiru,
a neki se rađaju i ne umiru; neki umiru
a da se nisu ni rodili, neki niti se rađaju
niti umiru (takvih je najviše).
Isto tako zbog posljedica patnje ja sam tužan
do glave, i još tužniji do gležanja,
zato što vidim kruh, razapet; repu
okrvavljenu i zaplakanu; crveni luk;
žito, općenito, brašno;
sol u prah pretvorenu, vodu u bijegu;
vino, i jednog ecce-homo;
snijeg tako blijed, sunce tako žarko!
Kako, braćo ljudska,
kako da vam ne kažem da više ne mogu i
ne mogu, s toliko ladica,
toliko minuta, toliko gušterica
i toliko preokretanja, toliko daljine i toliko
žeđi za žeđu.
Gospodine ministre zdravlja, što da radim?
Ah, za nesreću, ljudi ljudski,
braćo, treba još mnogo, mnogo toga uraditi.
Cesar Vallejo
0 comments:
Objavi komentar