Umrijet ću u Parizu uz pljusak kiše,
jednoga dana što ga već nosim u sjećanju.
Umrijet ću u Parizu - nije to tlapnja -
možda jednog četvrtka, kao danas, u jesen.
Bit će četvrtak, jer danas, kada sričem
ove stihove, ramena su mi teška od bola,
i nikada, na cijelom svom putu, nisam sebe
vidio tako sama kao u ovom času.
Cesar Vallejo je umro, svi su ga udarali,
a da nikome ništa nije učinio;
mučili su ga bez milosti batinom,
mučili konopom; svjedoci su tome
dani četvrtci i kosti ramena,
samoća, kiša i putovi.
Cesar Vallejo
0 comments:
Objavi komentar