1.
Oklijevanje pred vratima.
Znam, ti si unutra
Čekaš me.
Čekaš neku promjenu.
Želiš da ti kažem, sve će nestati
Da te više neće boljeti.
Nikada.
A ja ne znam lagati.
Nervozno cupkaš nogom,
Gledaš kroz prozor
Ne vidiš me.
Ja sam već satima pred tvojim vratima,
Pred našim vratima.
Nemam snage okrenuti ključ,
Stisnuti kvaku.
Bojim se.
Bojim se da te ne volim više.
Da to nikada i nisam.
Ali očiju tvojih da nema
Gdje bih bio?
Ni sunca, ni mjeseca,
Ni osmijeha.
Ti uvijek umiješ tako lijepo otići.
Bez pozdrava.
Bez razloga.
Osjećaja krivnje.
Ostavljaš me, potom se vraćaš
Puštajući me
Da tražim krhotine srca.
Sada ostaje mi samo dilema –
Ući ili otići kao što ti divno znadeš?
Ali neka sila me tjera naprijed.
Prisjećam se svega:
Loših dana, dobrih dana
Zajedničkih snova.
Nisi mi dopustila da izađem iz svog oklopa,
Da ti pokažem koliko mi značiš.
Uvijek si se samo smijala mojim riječima,
A ja sam bio potpuno ozbiljan.
Sada me zoveš k sebi
I kažeš da sam ti nedostajao.
Da me voliš…
Kako me voliš?
Kao posljednji put kad si otišla
Ili više?
Ne mogu.
Ne mogu ništa.
Ni razmišljati,
Ni voljeti, ni sanjati.
Sve si mi oduzela.
Ne, ovo nije ljubav,
Ovo je slijepo obožavanje.
Navika,
Davno dogovoren pokret.
Stisnuti kvaku ili ne?
Što je ispravno?
2.
Oklijevanje pred vratima.
Gotovo osjećam tvoj dah iza ovih vrata.
Znam, sutra odlaziš
I možda te više nikada neću vidjeti.
Nikada.
To je jako teška riječ, najdraža.
Traje li nikada vječno?
Ili je to samo izmišljeno da bi na smrt prepalo?
Želiš li da uđem?
Vani je tako hladno.
A unutra sniježi.
Vidim ti u pogledu.
Sjediš u naslonjaču i gledaš u prazninu.
O čemu razmišljaš?
Kako si?
Jesi li još uvijek ona ista ili si se danas probudila
Nova, izmijenjena, sretna?
Toliko toga te želim pitati…
Ali ne znam ima li smisla.
Mnogo puta sam te uzalud budio.
Nisi htjela shvatiti o čemu sam govorio?
Pitala si me – zašto ustati?
Ja sam ti uvijek govorio -
Zbog ulica, trgova, zbog trave,
Zbog mora, zbog plavih ruža, zbog neba,
Zbog jeseni…
Nikad ti ne bi bilo dovoljno.
Znao sam da zbog mene ne bi ustala.
Opet ispuštam kvaku iz ruke i sjedam na vlažni otirač.
Možda bi se danas htjela probuditi….
3.
Oklijevanje pred vratima.
Tišina.
Zar nema nikoga u susjedstvu?
Zar nitko ne čuje moje srce
Kako užurbano lupa?
Nitko?
Polako se bliži noć
Umoran sam.
Ti ne izlaziš
Potpuno si nepomična.
Kao da budna sanjaš.
Vidiš li u što smo se pretvorili?
Ljudi nam se smiju
Jer se uvijek jedno drugom vratimo.
Počeli su nas sažalijevati,
U zadnje vrijeme postali smo potpuno neprimjetni.
Draga, što te je ubilo?
Jesam li možda ja?
I ako jesam zašto ništa ne govoriš?
I tko je onaj čovjek
Za kojeg si tvrdila da ti je prijatelj?
A ja sam te tako volio.
Volio kažem?
Znači li to da te zbilja više ne volim?
4.
Oklijevanje pred vratima.
Nemam vremena.
Guši me neka nova sila.
Strah.
Strah da te neću vidjeti više.
Pitam se vrijedi li ova žrtva ako
Tvoje lice više neću ugledati?
Hoću li zaboraviti tvoj miris?
Hoću li se uhvatiti kako se pokušavam sjetiti
Tvoga prezimena?
Draga, sve ovo postaje smiješno.
Ja čučim na otiraču,
A ti čekaš.
Jednako bezuspješno.
Jesi li se ponovno zaljubila?
I tko je taj čovjek?
Po čemu je bolji od mene?
Ili gori?
Sjaje li ti oči noću kada te doziva pod prozorom
Zove li te svojom Julijom?
Znaš li da je samo jedan Shakespeare, najdraža?
A on nije taj.
5.
Oklijevanje pred vratima.
Ne mogu ti priznati istinu.
Bojim se da ćeš me odbiti,
Da ćeš mi reći da je prekasno za sve.
Ja nisam dovoljno snažan da bih to podnio.
Volim te.
Makar to ne mogu izustiti.
Volim te toliko da mi je zlo
Ni sam ne mogu vjerovati u to.
6.
Oklijevanje pred vratima.
Mrzim te.
Svaka pora moje kože suosjeća.
Gadiš mi se.
Tvoj govor mi se gadi.
I držanje.
Zašto si tako prokleto naivna?
Zašto sam te ikada morao sresti?
Zar nisi mogla nestati nekom
Plimom?
Ali ipak u dnevnik pišem:
VOLIM TE
Mada će mi se svi sutra smijati
Ali meni to neće biti smiješno.
Ja ću plakati.
Ni tebe neće biti kraj mene
Da ti kažem pravu istinu
Koju skrivam u sebi.
Bojim se
Da ne otiđem zajedno s tobom…
7.
Oklijevanje pred vratima.
Ma kakvim vratima?!
Vratima snova…
„I samo nebo je granica“
A ja više ne vjerujem u snove?
I bajke?
Ti nikada i nisi.
Nije me briga ni za što.
Postajem netko novi
I ne znam sviđa li mi se to.
Želim opet biti dijete!
Tu sam osobinu
Izgubio negdje putem…
8.
Oklijevanje pred vratima.
Opet izdaja.
Po stoti put.
Više JU ne mogu ni pogledati.
Sutra će doći s riječima
Da pokušamo ponovno
I zaboravimo što je bilo.
Ali ja više ne mogu posrtati
Jer sam to učinio već toliko mnogo
Da jedva stojim na nogama.
Slab sam
Priznajem to.
Još samo jedna tvoja riječ
I mogao bih vječno plakati,
A ti to ne bi ni primijetila.
Izgleda da samo drugi vide bol
Koja se stvara u mojim očima.
Ne vjerujem više ni samom sebi.
Preteško je.
Ne mogu više koračati.
Na srcu mi je uteg
Težine cijeloga svijeta.
A ja ne mogu priznati istinu.
Izgleda da ćeš morati pričekati
Dok me ne nađu mrtvog na ovom otiraču
Bez srca,
Bez ičega što bi moglo odavati da sam ikada postojao.
Zašto?
Jer nisam mogao izustiti ono što mi je bilo na srcu?
Ili zato što ti nisi znala slušati?
Ili zato jer su nam se drugi sapletali o noge?
Tišina.
Ponovno samo tišina.
I ogroman strah.
Čujem ostavljaš poruku
Na mojoj sekretarici.
„Hej, ja sam…
Znam, nismo se dugo čuli,
Ali zbilja bih te voljela vidjeti.
Možda… možda smo pogriješili
Možda se ipak isplati probati -
Ako si još za?“
Oblaci jure nebom.
Prestižu tvoje riječi
Vode ih u beskraj.
Skrivaju ih negdje duboko
Kako ih više nikada ne bih pronašao.
Ne bih ni pokušao.
9.
Oklijevanje pred vratima.
Kiša. Kiša. Kiša.
Oprat će me najdraža!
Izbrisati.
Neće me više biti na ovome svijetu.
Hoćeš li plakati s nebom?
Nevažno, potpuno nevažno.
Kiša. Kiša. Kiša.
A ja više ne volim jesen…
Ne volim ni tebe.
(Držim pogrešan ključ u ruci.
Gledam tuđu ženu.
Moja je imala
Jedan sasvim novi život skriven u njenim očima.)
P. S. - Ulazim bez riječi. Sjedam na omiljeni naslonjač. Na programu emitiraju reprizu našeg života. Ljubav. Nada. Nevjera. Greška? Nikada to neću priznati jer da nisam upoznao tebe – ne bih znao voljeti. Okrećem program. "Dopusti mi da samo jednom ovo kažem. I obećavam, neću to više ponoviti večeras: Bojim se." Očekuješ da učinim nešto, da preokrenem cijeli svijet u samo jednoj sekundi. Neću. Sjest ću u prvi autobus i zaboraviti te zauvijek.
(Iza oblaka proviruje sunce. Njegove zrake otkrivaju prljavštinu na prozorima i naborano lice moje drage. Umrla je jednom nogom u Suzdržanosti a drugom u Čekanju.)
- Što je život nego suza u oku vječnosti?
0 comments:
Objavi komentar