 |
| Vesna Parun |
Ako mi srce na prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,
i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoci dusa mi boravi,
i ako ulje nalijevan u svijecu
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijecu
i lazi svoj pozamljujem celo,
neka mi jutro na prag ne stizava
neka me zemlja iz milosti brise.
I ako zivim ko jalova trava
neka me sunce i ne grije vise.
0 comments:
Objavi komentar