 |
| Antica Mateljan, majka Vesne Parun, prije udaje |
Naslonila sam čelo na stijenu, čelo je moje dugo bdjenje.
Ne volim te svijete i ne volim te mjesečino!
Šaptom tmurne žeđi ušutkavam ptice iz mraka.
Oči se pune budnim napuštenim zvijezdama.
Reci mi kako se zove kraj u koji krećeš
tko znade crnu šumu iz koje izviru sudbine?
Grudi su moje teška zemlja, u pjesmu zaranjam lice.
Sva je moja ljubav davna. Stabla su strepila prije mene.
Vesna Parun
0 comments:
Objavi komentar