Ti mi ne vjeruješ, jer si ugledao na mom licu cvijet
koji ne liči na cvijet iz bajke, na skromnost
prve tuge za kišnom ogradom, na most
duginih kristala, i nije kao hod ptica čist i svet.
Moj cvijet je rastao taman nadohvat ispružene sjene svijeta
koja ga nije doticala. Meni su mahali
bijeli leptiri šume i svečani oblaci ljeta
nada mnom su u podne plov nježni zaustavljali.
Da ti ne ispričah sve o sebi ti bi drhtao da vjetar ne raznese
moje latice. Divio bi se djetinjoj nemoći
mojih suza i sklapao bi ruke
nad mojim očima da me zaštitiš od noći.
Zlatkooki leptir tišine iščezli su u tmicu
i plavi oblaci prođoše, a sjena svijeta me tače.
Sunce je sažgalo bašte i ispilo vrtače.
Pust cvijet drhteći cvjeta na mom licu.
0 comments:
Objavi komentar