Došao je k meni u moj zagrebački stan, produhovljen,
mirišući na čistoću, tih,
okrenut u sebe, onakav kakav je na Stančićevoj slici.
Vraća mi, reče, dvije španjolske knjige
i odlazi u Vinogradsku bolnicu.
Na snimcima pred smrt, na kojima je već zapravo mrtav,
ima jedna zagonetna naranča.
(Ali o njoj ne treba govoriti...)
Dovoljno je samo naznačiti da je naranča tu
umjesto mora,
ogledalo njegovih simbola
i njegovih metamorfoza.
Posljednji pozdrav pjesniku.
0 comments:
Objavi komentar