Pariz tamnosiva soba
za zidom Crnac viče svoju noć
ti na postelji u crnini piljiš u noć
bijele tvoje ruke cjelivam
u strahu od sebe što mogu nego šutjeti
na stropu kruže zviježđa zarobljena
dolje kruži ulica
ruke tvoje sve tamnije postaju noć
i ti odjednom odlaziš u noć
svejedno što si tu pokraj mene
svejedno što je tvoja kosa među mojim rukama
tvoj kaput tvoje cipele i čarape znam na stolici
odlaziš u noć
puste su ulice pusto drveće njegov i moj mrak
a ja na svim vratima razapet
jer ti si za svim vratima
0 comments:
Objavi komentar