ideš svojim putem
raskriljena
(ja već pišem uspomene)
uranjaš u bezvrijeme u vječni dan
meni ostavljaš sivost vječnog sna o
ti moja kao i
mnogih ona
kojoj ne znam imena
bježna neuhvatljiva
kojoj neću nikada saznati ime ona
od bezbroj imenâ
zvijezda potoci zvijezdâ rijeke zvijezdâ
na ulici na moru u širinama u širinama
opojnost obmane milostive varke što nas sve
mene njega i njega i nju i nju
brati povezuje
nas
grumenje samoće
što se roni
0 comments:
Objavi komentar