Žene pod orahom
U predvečerje pred kućom krošnje mirišu
I toplo se mlijeko puši iz punih muzlica.
Pod orahom sa lišćem širokim
Mlade žene vezu marame.
Ja prolazim pokraj njih, zbunjen i neveseo,
I pozdravljam.
Njihove se kose kao žitno klasje zatalasaju.
One spuste vez na koljena.
I slatko mi se smiješe, bezbrižno:
I ona s crnim očima, i baršunastim,
I ona s očima zelenim
Kao trava proljetna poslije kiše.
Odlazeći od njih, zanesen,
Mene muče vrele žudnje.
Mene more misli uzaludne
Na te mlade žene pod orahom.
Bileće (Hercegovina; Kasarna, Učionica 13. čete),
28. travnja 1929. nedjelja, poslije podne
Vinko Kalinić
Urednik„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević
Kada pjesnik naniže preko stotinu godina iskustva ( i lijepog i ružnog ) zasluži pozornost ... kad tamo pjesma iz mladosti, jednostavna a tako životna.
OdgovoriIzbriši