Vesna Parun - Pjesme

13:39:00 0 comments



Opiranje dokolici


Ja još letim ali slomljenih krila
Moja samosvijest lovca se neosjetno
okreće put mene i na tragu
vlastitoj duši ne može da klone
niti da se usprotivi. I nema ekstaze
koja bi me spasila od stvari.

Moja duh (ubrana jabuka na stolu)
posmatra sebe
i trune zasićen.

Ja još letim ali slomljenih krila

O zašto se tako neumoljivo
naviknuh da živim.

 

Bolesnik


Ne. To nije snijeg
Zatvorite prozore


Naranča

Nekad je bila plameni konj.
Sad se još sjeća
Samo biča
Sunca.

Nada


U podne je žuta kao limun
poslije pocrni
od sjedenja pred kućom
i skriva oči
jer je u njima beskraj.

Smrt


Kuca nam na vrata strpljiva morska ptica.
Što traži od nas u purpurnom sazvučju?
Vrijeme i ljubav ne duguju joj ništa,
pustimo da nas rasani tišinom.

Bezdan


Bacih u nj svoje srce
Ono je zazvečalo udarivši
u nešto istinsko.
Bacih dvije ptice
Nije se čulo ništa.





Tamna postojanost


I biti tako bez prestanka samome sebi svjedok za sjaj
Zgasnule neke lijepe ruže, biti taj što mučno pamti
Brazdu na istoku miris vode pod kamenom i nježni gaj
Gdje vratit će se u hlad zelen sa novim jutrom kad usplamti

Sa novim suncem iznad lišća što ozdravlja i stoji ko grad
U vreloj glavi neprebolno, s maštom koja sja sve ljuće
I bit tako samome sebi svjedok za pohlepno ganuće
I biti tako samome sebi neznanoj zvijezdi svjedok za pad


1962.


Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar