Uspomeni Jure Kaštelana
Dođoh na grob tvoj. Ploča
S tvojim potpisom. I sunce.
A uokolo sami grobovi,
Grobovi s imenima, tuđi.
Pomislih: Gdje li su jablani,
Oni iz tvojih pjesama,
Da pratnja ti budu i ovdje
U pustoj vječnosti tvojoj?
No, sjetih se da je dosta
Srcu čovječjem malo ljubavi,
Kitica cvijeća, riječ prijatelja.
A koliko njih, koliko ljudi,
U ovo grabežljivo, krovoločno doba,
Nemaju ništa, ni svoga groba.
Vratih se spuštene glave, uprte u Zemlju.
Zagreb (Gajeva 2a), 4. kolovoza 1991. nedjelja
0 comments:
Objavi komentar