Omišalj na Krku
More i kopno
Grad nad obalom
I rub bijelog pijeska između neba i zemlje
Gle kako prebiru
U visinama borovi
Prstima sitnim poput sunčanih zraka
Iglicama šapata
Od kog se nabire more
Zrnce po zrnce svjetlosti
Preostale iz davnina
Kap po kap znoja iscijeđenog iz umrle krvi
Na svakom zrncu po stopa
Otisnuta prema nebu;
Vjetar miluje more da u spokoju bez plača sniva
Kopno se propinje na prste
Čekajući uzalud lađe
A grad je zatvorio tamu i prekrio se ostacima krovovlja
Sa zidina bježe štakori
Ali nemaju kuda
Padaju zvijezde
Negdje posrću stope
I ukrštavaju se na kontinentu, na oceanu, na nebu
Povorka iz davnina izvire
Povorka ne prestaje
Tutnji
Povorka sve dalje korača
Cijeli moj narod korača između neba i zemlje
0 comments:
Objavi komentar