Kad bih sve jezike ljudske govorio
i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva i sve spoznaje
i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva,
sve vjeruje,
svemu se nada,
sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja?
Uminut će.
Jezici?
Umuknut će.
Spoznanje?
Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače, govorih kao nejače,
mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače.
A kada postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki, a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje.
Ali najveća je među njima ljubav.
i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva i sve spoznaje
i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva,
sve vjeruje,
svemu se nada,
sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja?
Uminut će.
Jezici?
Umuknut će.
Spoznanje?
Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače, govorih kao nejače,
mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače.
A kada postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki, a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje.
Ali najveća je među njima ljubav.
Sveti Pavao
Poslanica Korićanima(1 Kor 13, 1-13)
0 comments:
Objavi komentar