Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov
(Pravo ime Kiril Mihajlovič)
---
Kao romanopisac i dramski autor, inspirira se uglavnom ratnim zbivanjima (sukob s Japancima kod Halhin-Gola, Hitlerov upad u SSSR, bitka za Moskvu i Staljingrad i dr.). Svojedobno popularna drama Rusko pitanje (1946) govori o periodu tzv. Hladnoga rata, a političkom aktualnošću nadahnuta je i zbirka pjesama Drugovi i neprijatelji (1948). Objavio i knjigu reportaža iz rata u Jugoslaviji (Jugoslavenska bilježnica, 1945), te zapise o Norveškoj (Norveški dnevnik, 1955).
Ostala djela
Pjesničke zbirke: Pravi ljudi, Pjesni s puta, Lirski dnevnik, S tobom i bez tebe, Pjesme sa fronta. Drame: Povijest jedne ljubavi, Mladić iz našeg grada, Ruski ljudi, Tako će i biti.
Romani: Dani i noći, Drugovi po oružju, Živi i mrtvi, Vojnici se ne rađaju.
Filmski scenariji: Čekaj me, Dani i noći, Besmrtni garnizon, Živi i mrtvi.
0 comments:
Objavi komentar