Ne više strah; osjećam kako mi izviruju vučji
zubi
Ne više staza, zaboga, nasred polja zazivlje me
grmlje
Da mi bljesnu oči, vrane razmahuju prijezirom
Ne više sjećanje, obzirno ljudsko podrijetlo
Ne kuće, ne pločnici, ne mitnice
Nezasitne grudi segnule za snijegom
I neću zalutati: vjetrovi kažu cilj
Moj je na drugoj strani
Osjećam kako se krasno kesi fenjer mojeg
vučjeg oka
Ne više vrijeme; moji dvostruki koraci brže
napreduju
Lovci, još noćas ću stići
Na livadu što je izjela izdajničke tragove
Dozivajući silnog sebe na nebesima
Sâm, jer takva je pobjeda
0 comments:
Objavi komentar