Brotnjice

18:55:00 0 comments



Čekali smo dugo Vrijeme je da shvatimo kako smo dugo
čekali

Jedni su bili praznih ruku a drugi ne znaše dobaciti
Svi jednako okrenuti suncu ali sudbina raznih
Ima ih koji su nicali i gdje nikada sijani nisu
Ima ih koji su hrabro nikli ali nikada na sebe svikli
Pa sada blude kao pijani od stare nade do nove zablude
Ima ih što marljivo djeljali ražanj a zec kao zec
Ima ih koji su voljeli bilo šta nego išta na visokoj grani
Al onaj golub je u ruci koju smo vam baš od srca dali
I gavrani ih ni zvali Opsjednuti vremenom što nasilno u nas
uđe
Pamti li ikto vrijeme što iznevjerilo nije
Kroz mreže od buđa davnom obećanju idemo
Što pred nama se krije sve zbiljnije sve luđe
Dobar dan odbri dane dobrom danu još uvijek dobrimo
Kroz kupinje crno kroz drače vremena kroz vražije kroz
vrače

Ruke su još tu al još se ne rukovasmo
Od opčinjenosti još se ne izliječismo
Jer lijeka još ne nađosmo
Osim one stare molitve
One stare kletve
Osim
Od Drine do Ukrine i Save od Une i Sane do Rame i Neretve

Zapreštaju vam dijavole i studeni grade i suhi vjetre
Zapreštaju vas sa vasemim silama nebesnim urilom i
rapailom i epimilom
Da ne prihodite ka siemu ka metehu tom silama
nečastivim pometenom

Lijeka još nemamo osim molitve ove i kletve
Ali ni molitvu nam ne primaju za molitvu ni kletvu za
kletvu
Iako vraždu jaku sa vragom stalno i stameno vodimo
Da oblasti se i vlasti vražje osvobodimo
I tako kroz silne zvijezde što jezde u krilu mjesečine
Izmed sokolara i gospara pokraj zdura i providuraonkraj agalara
Krčimo kroz grče kroz sulude grane kroz dane od lane
Kroz dane od sjutra Kroz ova nam jutra
Sve kroz žive rane
S golubom u ruci koja nije naša S gavranom vranim što
na tjeme pane
Otkud kaži sada Kuda kaži tada Kuda kaži ikad
A zec kao zec Stalno na mjesecu Ovdje nikad
Opsjednuti vremenom što samo uđe u nas koji u njeg
nismo Nikto
Pamti li vrijeme koje iznevjerilo nije ikto
Idemo kroz dobar dan dobri dane dobrom danu gdje si
da si
Još se ne izliječismo od lijekova mnogih jer

Lijeka još ne nađosmo sim ove molitve od čare čarke
od vilne varke
I kletve ove od kletvenika mnogih do kletvenika ubogih
Zapreštaju vam dijavola sa ancilijašom akomirašom
cernicašom
Da ne prihodite ka metehu ka siemu
Al šta sam ja Glas vapijućeg u pustinji iako
Nisam bio ni drvodjelja ni ribar ni vodonosac iako
Nikad nisam je lipov krst ni kršćavao vodom
Moja nada je prst u stubu svjetlosti

Moja svjetlost je u nadi
Ona je vjera da si ako si
Kao što ste već čuli
Tako mu ja
A on nema uha
Pa nehajan kao tisuć i dva gluha
Otsjekli su ga zbog otvorenosti

Prema svim stranama slova
On nema ni glasa da san naš zatalasa
Glas su mu iščupali u grkljanu na sudu pravde
A ima pravde i osim nje i suda ima osim tog
kobnog suda
I neće dan imati moći sve do jednog dana
Sve do dana kad neće biti ni noći
Za dan taj nek lipte rane vijeka nek kipte rijeke srdite
ljubavi
Kroz tmuše i tmače neka sve jače moćni mačevi
Neka svi lijepi svi dobri svi ružni i gubavi
Do mrvice podijele ovo vino ove hljebove
Kao što ubice i žrtve podijeliše bratski ove grebove
Jer treba do kraja čuti ovaj plač i ovu pjesan
Da nas ne nahrani trulež
Danes ne sahrani plijesan
Ne sudite nas po tom što nam je zamračeno lice
Na putu ka ljubavi to gazimo kroz smetove i vijavice
Kroz pupinje ovo kroz kupinje i lozje
Nek ptice jatimice na gozbu ovu groznu na ovo kameno
grozje
Kroz suro i oštro inje kroz vitice sive
Između moje molitve i kletve
Nek dođu one od vesne
Nek priđu te nebesne
Nek slete

Drobne lastavice
I kobne kukavice
Sve stajačice i lutalice
Sve pjevačice i šutalice
Prepelice jarebice i sjenice
Nek se u ruke ove zapletu
Nek se upletu u trepavice
Nek mi u sjećanje uđu
Kroz zjenice
Kroz ovo vito valovito
Kroz ovo vito
Vilovito
Jer
Na ovom putu
Sada smo prvi put zastali
Znajući da je vrijeme da vremenu pogledamo u oči
Vrijeme je da priznamo kako smo sastanak riječi i djela
uzalud čekali
(Na kraju valja i ovo reći s pravom mjerom u izrazu i
glasu -
Ako nam glas i nije stigao duboko do neba
Vrisnuli smo bar
Kako treba)

Pitao si me brate i pobrate za zbitije
Što kriju ih brotnje Brotnjice

Ja rekoh ti sve što sam o tome znao
A više od toga ako hoćeš da saznaš
Ti onda tad
Zapitaj
Ptice

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar